Oporavak od anksioznosti nije ono što sam očekivala. Nije linearan, ni lak, ali je moguć.
Mislila sam da će mi jednog dana jednostavno kliknuti.
Da ću pronaći neku tehniku koja će je raspršiti i neću je više osjećati.
Da će panika nestati.
Da ću se probuditi i biti – ona stara ja.
Ali znaš što?
Danas shvaćam da me baš ta “stara ja” i dovela do ovog stanja.
Ne zato što je loša.
Ne zato što ne valja.
Ne zato što je “slomljena”.
Već zato što nije znala drugačije.
Nije znala postaviti granice.
Uvijek je bila dostupna, dobra, draga.
Jer pobogu, to rade dobre djevojke. Dobre žene.
(Ili muškarci, ako ovo čitaš.)
Sebe je stavljala na zadnje mjesto.
Stalno pod stresom. Pritiscima. Moranjima.
Jer danas se od nas očekuje da budemo uljudni, tihi, ljubazni.
Da budemo dobri roditelji, ako smo se odlučili imati djecu a ako nismo, sigurno nam nešto “fali”.
A karijera? Pa to se podrazumijeva.
I u svemu tome – izgubimo sebe.
Zaboravimo što mi želimo.
Kako mi želimo da naš život izgleda.
A to stvara ogroman stres.
Život pod maskom.
Oporavak od anksioznosti ne izgleda kao što si očekivao/la
Kada krenemo s radom na anksioznosti, svi potajno želimo da nestane.
Da se više nikad ne javi. Da smo “kao prije”.
Ali istina je: oporavak od anksioznosti nije povratak na staro. To je prelazak u nešto novo.
Nije čista, ravna linija.
Ne izgleda uvijek kao napredak.
Ponekad ćeš se osjećati odlično, pa se probuditi s knedlom u grlu i misliti da si opet na početku. Ali nisi.
Oporavak od anksioznosti je nelinearan (i to je normalno)
Pravi oporavak izgleda više ovako:
Dan bez simptoma
Dan kad misliš da se sve vratilo
Dan kad te nešto iznenadi
Dan kad reagiraš drugačije nego prije
Dan kad se pohvališ jer si ostao/la usred nelagode
I dan kad se opet rasplačeš
To nije neuspjeh. To je vježbanje sigurnosti u stvarnom životu.
Sjećam se dana kad sam mislila da se vraćam unazad.
Opet mi je preskočilo srce.
Taj osjećaj , kao da me tijelo izdalo.
Kao da mi pokazuje: “Eto ti, anksioznost je još tu.”
I da, naljutila sam se na taj preskok.
Ali sam nastavila raditi ono što sam radila. Nisam stala.
Nisam ostala zarobljena u glavi, analizirajući zašto se to događa.
Nisam provela ostatak dana uvjeravajući sebe da sam neuspjeh.
Nisam si rekla: “Evo ga opet. Nikad neće proći.”
To je napredak.
Dogodilo se.
Ali me nije zarobilo.
Tvoje tijelo uči sigurnost kroz iskustvo
Anksioznost često dolazi jer tvoje tijelo više ne vjeruje da si siguran/na.
Oporavak je proces u kojem polako vraćaš to povjerenje.
Ne uvjeravaš se riječima – nego iskustvima:
- Ostao/la si i kad je bilo neugodno
- Pustio/la si val da prođe bez borbe
- Uzeo/la si pauzu kad ti je trebala
- Nisi si rekao/la: “Što nije u redu sa mnom?”
To su trenuci kada se tvoj prenadraženi živčani sustav polako vraća kući.
Oporavak nije “više nikad anksioznost”
Oporavak nije “gotovo je”.
Oporavak je kada znaš da te val može zaljuljati, ali ti znaš plivati.
To znači:
- Anksioznost možda još dođe.
- Ali više te ne uplaši na isti način.
- Ne vjeruješ više svakoj misli.
- Ne boriš se – nego surađuješ sa sobom.
I što sad?
Ako ovo čitaš, to znači da već hodaš putem oporavka.
Samo nisi dobio/la mapu.
Zato te želim podsjetiti:
Ti nisi slomljen/a. Ti si u procesu učenja sigurnosti.
I taj proces zna trajati. Ali traje s razlogom – jer se gradi duboko. Trajno.
Ako želiš vježbe koje ti mogu pomoći na tom putu, možeš preuzeti 5 koraka za smirenje napada panike.
Javi se ako si na tom putu
Znam da ovaj put zna biti zbunjujući.
Ako želiš podijeliti kako izgleda tvoj proces, ili samo reći “hej, i ja sam tamo” – piši mi na info@anksioznost.hr.
Tu sam.
Još blogova koji ti mogu pomoći: