Što ako sam ovakva cijeli život?
Uvijek su mi govorili da sam preosjetljiva.
Da sve shvaćam k srcu.
Da se živciram bez razloga.
U jednom trenu sam i sama počela vjerovati da sam jednostavno takva. I da ne mogu drugačije.
Ali jedan dio mene to nije mogao prihvatiti.
Kako da prihvatim sebe tako “polovičnu”?
Zašto sam baš ja drugačija?
Drugima nije tako…
Istina je kao mala sam bila nježna, plaha djevojčica.
Ali danas nisam više ta djevojčica.
Neko vrijeme sam bila neustrašiva.
Hrabra.
Drugi su za mene govorili: “Ona što zamisli ona to i ostvari.”
Sve dok nije došla anksioznost u moj život.
I znaš, nekad mi je prolazilo kroz glavu:
“Eto vidiš. To si ti. Ti si zapravo osjetljiva. Sve ono prije to si samo glumila da si jaka.”
Ali opet jedan dio mene to nije mogao prihvatiti.
Kako da ja živim život do kraja, ovako?
Je li stvarno tako svim ljudima?
Kad anksioznost postane identitet
Anksioznost zna biti podmukla.
Počne kao simptom, a završi kao identitet.
Više ne kažeš “imam teško razdoblje” kažeš “ja sam anksiozna osoba”.
Više ne kažeš “moj živčani sustav je prenadražen” – nego “ja sam takva, cijeli život sam osjetljiva.”
I s vremenom se počneš pitati:
“Što ako se nikad ne promijenim?”
“Što ako mi je ovo osobnost?”
“Što ako je ovo moj maksimum?”
Anksioznost nije osobnost – to je stanje
Što ako sam ovakva cijeli život?
Tvoj identitet nije stalna etiketa.
Tvoj mozak nije fiksna struktura.
Tvoj živčani sustav nije zakovan.
Anksioznost nije osobina. Nije genetska sudbina. Nije mana.
To je stanje prenadraženosti, rezultat dugotrajnog stresa, iskustava, uvjerenja i neizraženih emocija.
Možda si dugo bio/la u tom stanju.
Ali to ne znači da si ti to.
Najveći preokret za mene bio je kad sam shvatila nije istina da sam “takva”.
Nisam ja “previše”. Nisam “slomljena”. Nisam “manje sposobna”.Samo sam bila stalno pod naponom.
U grču.
U tijelu koje nije imalo kad stati.
U tijelu koje je preživljavalo a ne živjelo.
Nisi svoje misli. Nisi ni svoje navike. Nisi ni svoj strah.
Ako si se pitala što ako sam ovakva cijeli život?
Ja ću ti reći nisi, a ako i jesi to se da mijenjati.
Kad se tijelo smiri, i glava ti se počne mijenjati.
Počinješ primjećivati razliku između:
- sebe pod pritiskom
- i sebe u miru
- sebe kad reagiraš refleksno
- i sebe kad imaš kapacitet da biraš
Ta razlika je dokaz da nisi fiksna osoba.
Ti si proces.
Ti si mogućnost.
Oporavak nije postati “nova osoba” već se vratiti sebi
Nećeš postati robot bez emocija.
Nećeš nestati kad panika nestane.
Upravo suprotno tek ćeš tada upoznati tko si stvarno.
Oporavak nije prestanak anksioznosti.
Oporavak je rast iz nje.
Za kraj
Ako si se ikad pitao/la “Je li nešto sa mnom krivo?”, znaj nije.
Tvoj sustav je samo pokušavao preživjeti u uvjetima koji su mu bili previše.
Sad polako učiš živjeti drugačije.
Ne savršeno.
Nego – stvarno.
Što ako sam ovakva cijeli život?
Ako ti je ova misao poznata, znaj da nisi sam/a. Mnogi od nas nose isti teret, isti osjećaj da smo „zauvijek ovakvi“. No nije istina da si slomljen/a, niti da se moraš zauvijek osjećati ovako. Tvoje tijelo i um imaju sposobnost promjene. Svaki dan možeš napraviti mali pomak prema sigurnosti, razumijevanju i otpornosti.
Ako želiš podijeliti kako ti je bilo čitati ovo, ili što ti se sada mota po glavi, piši mi na info@anksioznost.hr
Ako želiš vježbe koje ti mogu pomoći na tom putu, možeš preuzeti 5 koraka za smirenje napada panike.
Još blogova koji ti mogu pomoći: