Napad panike. Teško ga je objasniti nekome tko nikada nije doživio sličnu oluju u vlastitom tijelu. Ljudi te gledaju, pokušavaju razumjeti, možda pitaju: “Jesi li dobro?” A ti ne znaš ni gdje si, ni kako disati, ni kako da ovo stane.
Izvana djeluješ “samo malo smušeno”, ali iznutra je sve u raspadu. Mozak kao da je prekinuo vezu s tijelom. Srce lupa, ruke trnu, misli bježe. Sve je previše. I sve je opasno.
A najgore od svega? Osjećaš se potpuno sam/a u tome — kao da nitko ne vidi koliko ti je teško.
Pitaju te: „Što ti je?”, a ti ne znaš ni gdje si.
Riječi ti zvuče kao da dolaze iz druge sobe. Tvoje tijelo je već u bijegu, ali nikamo nisi otišao/la. Srce lupa, dlanovi mokri, glava zuji. Pokušavaš objasniti, ali ne znaš ni sama što bi rekao/la.
Htio bi ti pomoći, ali ne zna kako. Pa pita opet.
A ti samo želiš jedno:
“Pusti me – ali budi tu.”
Zašto je teško objasniti napad panike
Kad krene napad panike, ne reagiraš iz logike. Ne priča tvoj racionalni um. Tvoj sustav preživljavanja je preuzeo.
Disanje se ubrzava, srce lupa, tijelo se sprema na bijeg. A tvoj bližnji stoji ispred tebe, gleda te zabrinuto i pita što nije u redu. Ali ti ne možeš ni reći: “Mislim da ću umrijeti, ali znam da neću, ali opet mislim da hoću.”
To je ono što je u glavi. Kaos.
I kako to sad prevesti u rečenicu?
Što se zapravo događa u tijelu i umu
Napad panike je zapravo odgovor tvog živčanog sustava koji misli da si u opasnosti.
Tijelo ulazi u simpatički mod (borba ili bijeg), i to aktivira fizičke simptome:
- ubrzano disanje
- ubrzan rad srca
- vrtoglavica
- napetost mišića
- osjećaj odvojenosti od stvarnosti (derealizacija)
Zato je toliko zbunjujuće i strašno. Osjećaj je stvaran, iako opasnost nije.
Kako to možeš objasniti bližnjima – 3 rečenice koje pomažu
Kad si izvan napada, možeš im ovo reći:
- “Tijekom napada panike ne mogu razmišljati racionalno. Tijelo mi govori da sam u opasnosti, iako nisam.”
- “Najviše mi pomaže kad netko ostane miran uz mene, bez puno pitanja.”
- “Ne moraš me popravljati. Samo budi tu.”
I, naravno, najvažnije:
“Pusti me – ali budi tu.”
To je rečenica koja opisuje sve.
Što ti je tada najvažnije – i što ne pomaže
Što pomaže:
- tišina
- fizička blizina (ako ti odgovara)
- kontakt očima ili držanje za ruku
- jednostavne rečenice poput “tu sam i to će proći”
Što NE pomaže:
- “smiri se”
- “zašto si takav/va?”
- “nije ti ništa”
- preplavljivanje savjetima ili analizom
BONUS: Ulomak iz knjige “Ah, taj napad panike”
“Kad me vidiš da šutim, da ne dišem pravilno, da sam se udaljila ili gledam kroz tebe – ne pokušavaj odmah riješiti problem.
Ne traži da ti objasnim. Samo budi tu.”
“Znam da ti je teško gledati me takvu. I meni je teško biti u svojoj koži. Ali ne mogu sada ni pričati ni objašnjavati. I ne – ne radiš ništa pogrešno. Samo je moje tijelo u panici.”
“Zato, ako me pitaš kako mi možeš pomoći… Pusti me, ali budi tu.“
Tvoji bližnji te vjerojatno vole i žele pomoći, ali ne znaju kako. Anksioznost je nevidljiva borba, i oni je ne mogu vidjeti – osim ako im ne pružiš uvid.
Zato ovaj blog nije samo za tebe. Možeš ga podijeliti i s nekim tko te voli, ali te ne razumije.
Ponekad je najviše što možeš tražiti:
“Pusti me – ali budi tu.”
Ako ti se ovaj tekst svidio ili ti je pomogao, piši mi na info@anksioznost.hr – rado čujem tvoju priču.
🎁 Ako ti je teško objasniti bližnjima što ti se događa kad imaš napad panike, možda je prvo važno da to objasniš – sebi.
Za početak, preuzmi moj besplatni PDF vodič:
5 koraka za smirenje kad krene napad panike
Nježan, praktičan i konkretan – vodič koji možeš imati pri ruci kad ti najviše treba.
Preuzmi ga ovdje
Još blogova koji ti mogu pomoći: