Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)

Nije u tebi problem. Tvoj sustav je naučio brinuti da bi preživio.

Što je GAP?

GAP je stanje u kojem se tijelo i um ne mogu opustiti.
Čak i kad nema stvarnog razloga za brigu, misli pronalaze “što ako” scenarije – i stvaraju osjećaj napetosti, nemira, straha ili tjeskobe.
Ovo nije “pretjerana briga” niti osobina ličnosti. GAP je obrazac preživljavanja, često razvijen kod onih koji su morali biti na oprezu kako bi se osjećali sigurno.

U službenoj dijagnostici zove se poremećajem, ali ja na GAP gledam drugačije: to je adaptacija živčanog sustava koji je dugo bio izložen stresu i sada reagira kao da opasnost još uvijek traje.

Kako izgleda iznutra?

Nikad nije mirno. I kad sve ide dobro, nešto ti šapće da nešto sigurno ide po zlu.
Osjećaš da moraš sve kontrolirati, sve predvidjeti.

Previše analiziraš, vraćaš razgovore unatrag, osjećaš krivnju, odgovornost za sve.

Tijelo je stalno u stanju pripravnosti – napeti mišići, plitko disanje, umor bez razloga.
Ne znaš kako se iskreno odmoriti. Kad pokušavaš, osjećaš nervozu ili nelagodu.

Klasična definicija kaže:
GAP je stanje obilježeno pretjeranom, nekontroliranom i sveprisutnom brigom koja traje najmanje 6 mjeseci i utječe na svakodnevno funkcioniranje.

Ali mi to kažemo ovako:
GAP je ono kad tvoj mozak pokušava predvidjeti budućnost da ne bi bio ponovno povrijeđen. To nije mana. To je naučena zaštita – koju sada možeš polako zamijeniti osjećajem sigurnosti.

Mini priča:
Sjedila sam na kavi s prijateljicom. Sve je bilo u redu.
Dijete u školi. Partner na poslu. Posao stabilan.
I onda – niotkuda – srce brže kuca. Pomisao: Što ako mi se sad nešto dogodi?
Pokušam otpiti gutljaj – ali grlo stisnuto. Misli se roje.
Prijateljica nešto priča, ja kimam, ali nisam tu.
To nije strah od kave.
To je moj sustav koji je naučio da opuštenost nije sigurna.

Zašto nastaje?

Jer si možda dugo živio/la u okolnostima gdje si morao/la biti stalno na oprezu:
emocionalno nestabilni odnosi

  • traume u djetinjstvu
  • kontrolirajuće okruženje
  • životna nesigurnost, odgovornost premlad/a
  • društveni pritisak da uvijek budeš “jak/a”

Tvoje tijelo je naučilo: “Ako popustim kontrolu, nešto će krenuti po zlu.” I sada ne zna kako stati.

Važno je znati:

Ako izbjegavaš – strah raste. Ako se postepeno izlažeš – tijelo uči. Ali izlaganje ne mora biti nasilno. Ne moraš “skočiti s litice da pobijediš visinu”.

Dovoljno je krenuti polako, uz podršku, uz razumijevanje, uz osjećaj kontrole. Jer fobije se ne rješavaju silom. Rješavaju se sigurnošću.

Što može pomoći?

  1. Razumijevanje mehanizma fobije – da ne kriviš sebe
  2. Postepeno izlaganje, u sigurnom okviru
  3. Tehnike za smirivanje tijela u kontaktu s okidačem
  4. Izgradnja povjerenja u sebe i vlastiti sustav
  5. Učenje kako tvoje tijelo može ostati uznemireno – i ipak biti sigurno

Besplatan vodič za smirenje

Kada krene napad panike, najteže je sjetiti se što zapravo pomaže.

Ako želiš odmah nešto konkretno – preuzmi moj besplatni PDF vodič: “5 koraka kako da se smiriš kada krene napad panike”