Umor od anksioznosti
Ne dolazi naglo. Jednog dana samo shvatiš da ti je i najmanja stvar previše — razgovor, odlazak u trgovinu, čak i misao da trebaš “biti dobro”.
Tijelo je teško, glava puna misli, a duša prazna.
Kažeš sebi: “Samo da malo odmorim, bit će bolje.”
Ali ni taj odmor više ne puni baterije.
Ne plačeš, ne paničariš, ali u tijelu je iscrpljenost koju ne možeš objasniti.
To nije lijenost.
To je zapravo umor živčanog sustava koji je predugo bio u stanju pripravnosti.
Što uzrokuje umor od anksioznosti?
Umor od anksioznosti nije običan umor koji možeš nadoknaditi snom ili vikendom bez obaveza.
On nastaje zato što tvoje tijelo već dugo živi u stanju pripravnosti — onom istom mehanizmu “bori se ili bježi” koji te pokušava zaštititi.
Kad je živčani sustav predugo aktiviran, tvoj mozak stalno skenira okolinu tražeći opasnost, a tijelo pumpa hormone stresa kako bi te držalo spremnim.
Taj proces troši ogromnu količinu energije, iako ti “ništa konkretno ne radiš”.
Tijelo ne razlikuje stvarnu prijetnju od one koju zamišljaš.
Zato možeš sjediti mirno u sobi, ali tvoj puls, disanje i mišići i dalje reagiraju kao da si u opasnosti.
Nakon nekog vremena, resursi se jednostavno iscrpe.
To je zapravo biološki umor, a ne manjak volje.
Osim što te fizički iscrpi, tu je i mentalni umor — mozak koji stalno analizira, preispituje i pokušava “predvidjeti” što će poći po zlu.
Takav um ne zna stati ni kad zaspiš, pa se budiš jednako umoran/na kao što si legao/la.
Umor od anksioznosti je, zapravo, tvoj živčani sustav koji moli za predah.
Ne od posla, ne od obaveza — nego od stalne borbe da sve bude pod kontrolom.
Tijelo koje se nije stiglo odmoriti
Kada živiš dulje u napetosti, tvoje tijelo postane naviknuto na “opasnost”.
I kad opasnost nestane, ono se ne zna opustiti.
Adrenalin se povlači, ali ostavlja trag — osjećaj praznine, umora, otupljenosti.
Zato se osjećaš kao da više “nemaš snage ni za dobro”.
Jer nisi iscrpljen/na od posla ili obaveza.
Iscrpljen/na si od neprekidne unutarnje borbe da sve bude pod kontrolom.
Ali ništa se nije dogodilo, zašto sam onda ovakav/va?
Zato što se tvoje tijelo ne umara samo od događaja,
nego od napetosti koja ih prati.
Ako si mjesecima živio/la u visokoj anksioznosti,
sada možda samo osjećaš posljedicu post-anksiozni umor.
To je kao kad napokon sletiš nakon dugog leta:
nema turbulencija, ali ti i dalje osjećaš kako se tlo pomiče pod tobom.
Kako se s tim nositi
1️⃣ Ne forsiraj energiju koja trenutno ne postoji.
Ne moraš biti “pun/a života” da bi bio/la u redu.
Tvoje tijelo sada uči da je sigurnost mirnija od napetosti.
2️⃣ Odmor bez krivnje.
Ne moraš ga zaslužiti.
Odmor nije nagrada, nego potreba tvog živčanog sustava da se resetira.
3️⃣ Tišina nije praznina.
Ona je prostor u kojem se tijelo počinje osjećati sigurno.
Preopterećenost i umor nisu znak da ideš unatrag —
već da tvoje tijelo napokon usporava.
Usporavanje je početak oporavka.
Nemoj pokušavati “vratiti se starom sebi”.
Taj stari dio je bio umoran.
Sad stvaraš novog sebe — onog koji zna stati.
Ako ti se ovaj tekst svidio
Piši mi na info@anksioznost.hr — rado čujem tvoju priču.
🎁 Ako ti tijelo često šalje umor, vrtoglavice ili osjećaj pritiska,
preuzmi moj besplatni PDF vodič:
👉 5 koraka za smirenje kad krene napad panike
Nježan, praktičan i konkretan — vodič koji možeš imati pri ruci kad ti najviše treba.