Ponekad ti jednostavno postane teško disati, bez razloga, usred mirnog dana.
Osjećaš kao da ti nedostaje zraka, da ne možeš udahnuti do kraja, da se nešto “blokiralo”, kao neku prepreku u prsima.
A tvoj mozak odmah upali alarm:
“Gušim se.”
“Nešto nije u redu s mojim plućima.”
Iako ti se čini da ti tijelo “ne radi kako treba”, ono je zapravo samo pod utjecajem stresa i traži osjećaj sigurnosti.
Kad teško dišeš, a nalazi su ti uredni
Tijekom anksioznosti, disanje se nesvjesno mijenja ono postane plitko, brže i kraće.
To tijelo je normalna reakcija tijela kad mozak vjeruje da si u opasnosti.
Brže disanje mu pomaže da ti “pripremi” više kisika kako bi mogao/la pobjeći ili se boriti.
Ali kad stvarna opasnost ne postoji, a ti i dalje dišeš ubrzano, u tijelu nastaje disbalans:
u plućima ima previše kisika, a premalo ugljičnog dioksida (CO₂).
I tu se događa ono što te najviše plaši,
osjećaš da ne možeš udahnuti do kraja, iako zrak normalno prolazi.
To nije nedostatak zraka,
nego osjećaj “lažnog gušenja” koji nastaje jer je razina CO₂ preniska.
Tvoj mozak ne dobiva jasan signal da disanje teče pravilno,
pa ti stvara dojam da moraš “uhvatiti dah”.
Što više pokušavaš udahnuti, to više pojačavaš disbalans,
i začarani krug je zatvoren.
Kako ponovno uravnotežiti disanje
Tvoje tijelo zna disati — samo mu treba signal da je opet sigurno i da ne mora biti u pripavnosti za borbu ili bijeg.
1️⃣ Uspori disanje.
Nemoj tjerati dah, samo ga pusti da dođe prirodno.
Zamisli da tijelo samo diše, a ti ga samo promatraš.
2️⃣ Produži izdisaj.
Kada izdišeš sporije nego što udišeš, razina CO₂ se polako vraća u ravnotežu.
To automatski smiruje mozak i tijelo.
3️⃣ Zadrži dah kratko nakon izdisaja.
Ne forsiraj — samo 2–3 sekunde pauze prije sljedećeg udaha.
Tako tijelo ponovno “uči” normalan omjer kisika i ugljičnog dioksida.
Nakon nekoliko minuta, osjećaj pritiska i “nemogućnosti udaha” počinje nestajati
ne zato što si naučio/la disati bolje,
nego zato što si dopustio/la tijelu da se vrati u prirodan ritam.
A što je s papirnatom vrećicom?
Možda si čuo/la savjet da kod panike treba disati u papirnatu vrećicu.
I zapravo taj savjet ima svoje objašnjenje.
Kad dišeš u vrećicu, zrak koji izdišeš (a sadrži CO₂) ponovno udišeš.
Tako se povećava razina ugljičnog dioksida u tijelu,
što pomaže vratiti ravnotežu plinova i umiriti osjećaj gušenja.
Ali važno je također da znaš:
to nije rješenje za svakoga ni za svaki trenutak.
Ako osjećaš vrtoglavicu, mučninu ili nelagodu — prestani odmah.
Papirnata vrećica može kratkoročno pomoći kod hiperventilacije,
ali dugoročno, ono što tvoje tijelo zaista treba
nije vrećica, nego uvjerenje da je sigurno.
To uvjerenje ne dolazi iz tehnike, nego iz odnosa koji gradiš prema sebi i svojim simptomima.
Kada ti se čini da ti je teško disati,
sjeti se da tvoje tijelo ne pokušava stati, ono te u tom trenutku zapravo pokušava zaštititi.
Disbalans plinova nije znak da nešto ne radi kako treba,
već da je tvoje tijelo predugo bilo u “alarm modu”.
Zato, kad ti postane teško disati, nemoj panično tražiti više zraka,
nego mu reci:
“Imam dovoljno zraka. Sada samo učim disati u miru.”
Tvoje tijelo zna kako. Samo mu treba malo povjerenja i vremena.
Ako ti se ovaj tekst svidio
Piši mi na info@anksioznost.hr — rado čujem tvoju priču.
🎁 Ako se često osjećaš kao da ti dah “zapne” ili da panika dolazi kroz prsa,
preuzmi moj besplatni PDF vodič:
👉 5 koraka za smirenje kad krene napad panike
Nježan, praktičan i konkretan — vodič koji ti pomaže da se smiriš kad tijelo zaboravi da je sigurno.