Socijalna anksioznost – možda misliš da si jednostavno sramežljiva/sramežljiv ili introvert ili da ti “ne leže” velika društva.
I možda je to djelomično točno.
Ali iza toga živi nešto što ima ime.
Osoba sa socijalnom anksioznošću ulazi u sobu i već u prvoj sekundi skenira, tko je gleda, tko ne gleda, što bi mogli misliti. Priprema rečenice unaprijed, analizira svaku pauzu u razgovoru, nakon druženja provodi sate preispitujući što je rekla/rekao i kako je zvučala/zvučao.
To je socijalna anksioznost i puno je rasprostranjenija nego što misliš.
Što je socijalna anksioznost
Socijalna anksioznost je intenzivan strah od socijalnih situacija u kojima bi mogao/la biti promatran/a, ocijenjen/a ili osramoćen/a.
Može se javiti u specifičnim situacijama, javni govor, upoznavanje novih ljudi, jelo pred drugima ili može biti prisutna u gotovo svim socijalnim kontaktima, od odlaska u trgovinu do slanja emaila nadređenom.
Zajednički nazivnik je uvijek isti: strah od procjene. Uvjerenje da te drugi gledaju, ocjenjuju i da će izlaz biti negativan.
Kako izgleda socijalna anksioznost iznutra
Socijalna anksioznost ima tri faze i sve tri su iscrpljujuće.
Prije. Već danima ili satima unaprijed počinje zamišljanje. Što ako ne znam što reći? Što ako pocrvenim? Što ako svi primijete da sam nervozna/nervozan? Ta anticipacijska anksioznost ponekad je teža od same situacije.
Tijekom. Fokus je potpuno na sebi – kako izgledam, kako zvučim, što drugi misle. Umjesto da slušaš razgovor, pratiš vlastito lice, glas, ruke. I taj fokus na sebe pojačava simptome, crvenilo, drhtanje, mucanje.
Nakon. Socijalna anksioznost ne završava kad situacija završi. Onda počinje preispitivanje, što sam trebala/trebao reći, kako sam izgledala/izgledao, je li netko primijetio. Taj krug može trajati danima.
Tjelesni simptomi socijalne anksioznosti
Socijalna anksioznost živi i u tijelu i to vidljivo, što dodatno pojačava strah.
Crvenilo u licu, drhtanje ruku ili glasa, znojenje, ubrzano srce, knedla u grlu, osjećaj da će ti se zamutiti pred očima.
I upravo ti simptomi postaju novi izvor straha, jer ih drugi mogu vidjeti. Što pojačava anksioznost, što onda pojačava simptome.
Izbjegavanje – privremeno rješenje koje postaje problem
Najčešći odgovor na socijalnu anksioznost je izbjegavanje.
Odbiješ poziv na rođendan, izbjegneš razgovor s kolegom, pišeš poruku umjesto da nazoveš, sjedeš u zadnji red da te nitko ne vidi.
Izbjegavanje kratkoročno smanjuje anksioznost i upravo zato se ponavlja. Dugoročno šalje mozgu poruku: ta situacija je opasna. I sljedeći put anksioznost je jača, a prag za izbjegavanje niži.
Svijet se polako sužava.
Socijalna anksioznost i perfekcionizam
Socijalna anksioznost i perfekcionizam idu zajedno.
Osoba sa socijalnom anksioznošću ima visoke standarde za sebe i uvjerenje da drugi imaju iste te standarde za nju/njega. Svaka pogreška, svaka neugodna pauza u razgovoru, svaki trenutak nesigurnosti doživljava se kao neuspjeh koji su svi primijetili.
A najčešće nisu.
Drugi ljudi su zaokupljeni sobom, svojim mislima, svojim brigama, svojim izgledom. Onaj kritični komentar koji si sebi izrekla/izrekao, nitko drugi nije ni primijetio.
Socijalna anksioznost je obrazac a ne karakter
Socijalna anksioznost nije to tko si ti.
To je živčani sustav koji je negdje naučio da su socijalne situacije opasne i koji reagira sukladno tome. I kao što je naučio taj obrazac, može naučiti i drugačiji.
Polako, dosljedno i s pravim alatima.
U programu Utišaj anksioznost postoji modul posvećen mislima i unutarnjem glasu, za one trenutke kad te vlastita glava uvjerava da si rekla/rekao nešto krivo, da si se osramotila/osramotio, da te svi gledaju. Saznaj više.
Ako ti se ovaj tekst svidio, piši mi na info@anksioznost.hr – rado čujem tvoju priču.
🎁 Ako prepoznaješ ovaj obrazac i želiš konkretne alate, preuzmi moj besplatni PDF vodič: 5 koraka za smirenje kad krene napad panike
💜 Još blogova koji ti mogu pomoći




